Upravo u toj ravnoteži između globalne tehnologije i lokalnog znanja leži šansa Srbije: da razvija sopstvene AI kapacitete i modele, gradi partnerstva i postavi temelje za ekonomiju u kojoj veštačka inteligencija nije samo alat – već pokretač razvoja, konkurentnosti i digitalnog suvereniteta, saglasni su sagovornici.
„Veštačka inteligencija danas postaje pitanje strateške autonomije – isto kao energija, transport ili odbrana. Države žele kontrolu nad ključnom infrastrukturom, a AI to svakako jeste“, istakao je El Said. Naglašava da je evropski odgovor na dominaciju velikih globalnih igrača zasnovan na drugačijoj filozofiji: decentralizaciji, otvorenosti i prilagođavanju lokalnim potrebama. Upravo ta raznolikost, koja se često posmatra kao slabost Evrope, može postati njena najveća prednost.
„Opšti modeli imaju svoja ograničenja. Prava vrednost dolazi iz njihove specijalizacije – kada se povežu sa lokalnim podacima, zakonima, jezikom i konkretnim poslovnim procesima“, objasnio je El Said. Kao primer naveo je poljoprivredu, gde kombinacija globalnog znanja i lokalnih podataka može značajno povećati prinose i efikasnost.
Govoreći o Srbiji, El Said je ocenio da zemlja već ima ključne preduslove za ubrzani razvoj AI ekosistema – kvalitetan inženjerski kadar, rastuću infrastrukturu i iskustvo u razvoju softverskih rešenja.
„Srbija ima realnu šansu da bude među ranim usvajačima ove nove paradigme – ali je sada ključno odrediti prioritete i fokusirati se na konkretne primene koje će brzo pokazati vrednost“, rekao je on.
Predsednik PKS Marko Čadež ukazao je da je ključni izazov Evrope kako da snažnu istraživačku bazu pretvori u konkretne proizvode i održive kompanije. „Nije dovoljno imati znanje – potrebno je izgraditi čitav ekosistem koji povezuje istraživanje, infrastrukturu i privredu“, rekao je Čadež.
U tom kontekstu, posebno je naglašena važnost razvoja sopstvenih velikih jezičkih modela (LLM), ali ne kao univerzalnih rešenja, već kao sistema prilagođenih konkretnim jezicima, industrijama i društvenim okvirima.
Poseban fokus stavljen je na ulogu države i javnog sektora. Veštačka inteligencija, kako je istaknuto, može značajno unaprediti kvalitet javnih usluga, povećati transparentnost i efikasnost administracije, ali samo uz jasno definisane prioritete i odgovarajući regulatorni okvir.
Čadež i El Said poručuju da će budućnost veštačke inteligencije biti određena sposobnošću društava da ih prilagode sopstvenim potrebama.